Za jedno takmičenje potrošeni su milioni, a već nekon nekoliko mjeseci objekti su zjapili prazni

Rio de Janeiro bio je domaćin Ljetnih olimpijskih igara 2016. godine.

Za Igre je izgrađen niz novih objekata, od bazena i dvorana do cijelog olimpijskog parka.

Ukupni troškovi mjerili su se milijardama dolara.

Nakon svečanog zatvaranja, veliki dio tih objekata ostao je bez svrhe.

Šest mjeseci kasnije

Već oko šest mjeseci nakon Igara, snimci su obišli svijet.

Olimpijski park bio je uglavnom napušten, a po njemu su lutali psi lutalice.

Bazeni u kojima su plivali najbolji sportisti svijeta ostali su bez vode ili puni ustajale, zelene vode.

U njima se skupljala voda pogodna za komarce, pa su postali rizik za širenje bolesti.

Opljačkani stadion

Poznati stadion Marakana, obnovljen prije Igara, ubrzo je zapao u probleme.

Struja je isključena zbog neplaćenih računa, dok su se nadležni prepirali oko dugovanja.

Sa tribina su iščupane hiljade sjedišta, a dio opreme je ukraden.

Travnjak, nekada zelen, postao je suh i smeđ.

Igre 2016. koštale su milijarde dolara. Već šest mjeseci kasnije bazeni su bili bez vode, sa stadiona iščupana sjedišta, a sud je 2020. naredio zatvaranje olimpijskog parka iz sigurnosnih razloga.

Sud naredio zatvaranje

Godine 2020. brazilski sudija naredio je zatvaranje olimpijskog parka iz sigurnosnih razloga.

Objekti nisu imali važeće sigurnosne dozvole, a vlasti nisu mogle garantovati bezbjednost posjetilaca.

Park je opisan kao zapušten i opasan.

Bazenska dvorana, zamišljena kao privremena, kasnije je rastavljena, a dijelovi bazena podijeljeni po gradu za druge namjene.

Rio nije jedini

Rio nije jedini primjer.

Slična sudbina zadesila je objekte u Ateni nakon Igara 2004. i dio objekata u Sarajevu nakon Zimskih igara 1984, koje su kasnije stradale i u ratu.

Razlog je isti. Objekti se grade za nekoliko sedmica takmičenja, a poslije ih je skupo održavati, jer za njih nema svakodnevne upotrebe.

Za razliku od njih, pekinški bazen iz 2008. godine, poznat kao Vodena kocka, i danas je u redovnoj upotrebi, što pokazuje da napuštanje nije neizbježno, nego stvar plana.